PODSEĆANJE

Mićo Tatalović

Profesor Baltazar, lik i djelo

Nauka, utopija i antikapitalizam u legendarnom jugoslovenskom crtiću

Desetljećima prije nego što su industrijalisti Richard Branson i Jeff Bezos lansirali svemirski turizam, ekscentrični gospodin iz Zagreba i jedanput savjetnik britanske vlade već je omogućio svemirska putovanja za mase - u perilici rublja koju pokreće šareni vrtivjetar. Njegovi sugrađani su posjetili egzotičan ružičasti planet kako bi poslušali vanzemaljsku pjevačicu kako nastupa u kvartetu sa Zemljanima. Doduše, sve se to događalo ne u stvarnosti nego u kultnoj animiranoj seriji iz 1960-70-ih, „Profesoru Baltazaru“.

Mnogima poznat i drag Baltazar nije predvidio samo turistička svemirska putovanja. Sjećate li se panike prije desetak godina da će novi Veliki hadronski sudarivač u CERN-u, u Švicarskoj, stvoriti mini crnu rupu na Zemlji? Nešto slično dogodilo se u Baltazargradu nekih pola stoljeća ranije, kada su dva majstora napravila preveliku rupu koja im je zatim progutala cijelu radionicu, uključujući i njih same. (Baltazar ih je na kraju spasio tako što je izumio golemi usisivač).
Bilo je tu još kojekakvih otkrića koja prava nauka tek treba popratiti, od otkrića života u svemiru i novih životinjskim vrsta do pronalaženja rješenja za elementarne nepogode i zagađenje zraka.
Epizode legendarnog crtića su donekle formulaične; ukratko, Baltazar se susreće s problemom, razmišlja o njemu, zatim pokreće svoj šareni stroj za izume da popravi stvari i vrati harmoniju i radost u svoj grad, što se se može protumačiti kao alegorija sretnog socijalističkog društva kojem su mnogi ljudi u Jugoslaviji težili. No, pomno gledanje ove hit domaće animacije otkriva mnogo bogatiju i sofisticiraniju sliku nauke i društva u ovoj serije koja slovi za jedan od najpopularnijih proizvoda zlatnog doba renomiranog „Oskarom“ nagrađenog studija za animaciju - „Zagreb Filma“.
Sada je dobro vrijeme za osvrt na „Profesora Baltazara“. Naime, crtić je odnedavno dostupan besplatno i legalno na službenom Youtube kanalu, a radi se i nove sezona od još 13 epizoda. Najnoviji crtić nove sezone je premijerno prikazan u Zagrebu, u martu 2025. Također, Gamechuck studio u Zagrebu radi kompjutersku igru o Profesoru Baltazaru koja bi mogla biti gotova već sljedeće godine.

Nadaleko čuveni izumitelj

Profesor Baltazar živi u prostranoj kući sa velikim vrtom i pogledom na planine. Kuća ima i laboratorij i zvjezdarnicu s teleskopom na krovu, od kuda ponekad može vidjeti i vanzemaljce.
Vanzemaljci se pojavljuju u najmanje tri epizode, u svakoj druga vrsta s nekog drugog planeta. U zabavnoj fori, jedna skupina vanzemaljaca putuje na Zemlju na letećim čajnim žličicama umjesto na letećim tanjurima. Takav suptilni humor dio je onoga što crtić čini zabavnim i za odrasle.
Baltazar ima svoj čudotvoran stroj koji, kad profesor povuče na njemu jednu ručku, proizvodi izume u tekućem obliku, koji se zatim kapaju u epruvetu omogućujući elegantnom profesoru da ih onda lako dostavi na željeno mjesto.
Pilot epizoda iz 1967. opisuje ga kao 'nadaleko čuvenog izumitelja' koji se bavio 'čudnim izumima'. A epizoda „Baltazarov sat“, u kojoj on putuje kroz vrijeme, pokazuje nam da je Baltazar tip osobe koja bi bila izumila kotač još u kamenom dobu, a koja bi pak u dalekoj budućnosti letjela koristeći jetpack (nosivu letjelicu na mlazni pogon) - Baltazar tako personificira nagon čovječanstva za vječnim inoviranjem.

Profesor smišlja svoje ideje dok korača naprijed-natrag po jednoj svojoj sobi, razmišljajući kako riješiti probleme, najčešće za svoje prijatelje i ostale koji traže pomoć. 'Profesor Baltazar je razmišljao' te 'mislio je, mislio' su često ponavljane fraze u crtiću koje govore o procesima i naporima koji se ulažu u naučna otkrića i inovacije. Takvi uvidi nam omogućuju da crtić koristimo i u obrazovne svrhe jer kroz njega možemo i najmlađima objasniti naučnu metodu i tehnološko-inovacijske procese.
Zanimljivo, Baltazar je rođen 32. dana u mjesecu i živi u 'Baltazargradu', mjestu za koji smo prema karti u pilot epizodi zaključili da je to Zagreb (iako se u nekim kasnijim epizodama čini da je na morskoj obali , što Zagreb nije, a neki kažu da je inspiriran obalnim gradom Rijekom). On jede kuhano jaje za doručak, u lokalnom jajomatu - 'remek-djelu tehnike' - koje mora popraviti jednom prilikom kada vanzemaljac iz njega ukrade mehanički dio za svoj srušeni svemirski brod. Baltazar voli prirodu, putovanja, posjete prijateljima i druženja.
Nekad putuje u druge zemlje: na primjer, u prepunoj dvorani u Londonu govori o 'korištenju magle u mirnodobske svrhe', a zatim, kao savjetnik britanske vlade, spašava stvar popravljajući poznati sat Big Ben. Zatim odbija 'sve ponuđene nagrade i počasti' i traži samo malu uslugu kako bi pomogao svom prijatelju, mišu Igoru, koji želi dopuštenje da se trajno naseli u Big Benu. (Nakon kratkog čekanja, britanski parlament mu ispunjava tu želju.)

Baltazarova vozila izgledaju kao nešto iz filmova o špijunu James Bond-u: vidimo ga kako vozi sportski automobil s otvorenim krovom, helikopter, male personalizirane podmornice (s izravnim pristupom njegovoj kući), pa čak i vlak s njegovim inicijalom 'B' na njemu. Ima i amfibijski čamac u obliku gumene patke s teleskopskim očima koji može voziti i kopnom, kao i leteći tanjur na navijanje koji može hodati ili voziti po svim terenima. Tu je i već spomenuti svemirski brod koji izgleda kao veš mašina.
Iako o Baltazaru obično mislimo kao uspješanom inovatoru koji lako rješava probleme svog svijeta neobičnim izumima, pažljivo gledanje serije otkriva mnogo složeniju sliku koja komunicira razne nijanse znanstvenog procesa kao i neke opasnosti i kontradikcije inovacija i novih tehnologija.
To vjerojatno znači da je obrazovno-didaktička vrijednost serije do sada bila podcijenjena. Iako njegov stroj proizvodi inovacije u času, epizode opetovano ukazuju na to da znanstveni proces može dugo potrajati, i da ne ide uvijek po planu. One također komuniciraju vrijednost čitanja i knjiga, matematike, umjetnosti i humanističkih znanosti u inovacijima, kao i činjenicu da se u potrazi za tehnološkim rješenjima problema mogu dogoditi i neuspjeh i neželjene posljedice.

Znanstvena metoda, upornost i pravednost

U epizodi „Figaro Hop“, njegov izum za humano uklanjanje glasnih kreketača, 'žab-o-gon', propada kada jednoj žabi koja zviždi ne smetaju neugodni zvukovi toga stroja. Baltazar brzo ima novu ideju, te vraća žabu u svoj laboratorij, gdje onda radi tri dana iza zatvorenih vrata prije nego što je spreman predstaviti rješenje: glazbenog žapca, Figara. Figaro je iz smetnje lokalnom stanovništvu pretvoren u senzaciju kojoj se dive glazbenici i stručnjaci diljem svijeta.
Unatoč brzoj početnoj ideji kako pristupiti problemu, Baltazaru su potrebna tri dana rada da materijalizira riješenje, što ukazuje na to da je nauka proces.
Vrijednost ustrajnosti također je istaknuta u epizodi „Neman FuFu“, gdje penzionirani prirodoslovac Rudi ne uspijeva otkriti čudovište nalik na Loch Ness monster - Nessie - u jezercu gradskoga parka. 'Nitko nije vjerovao u njegovu teoriju o nemani, ipak on je bio duboko uvjeren da ima pravo', čujemo na početku epizode. 'Potrebna je upornost da se dokaže ono što izgleda svima nemoguće. Rudi je bio veoma uporan.'
Kako bi pomogao Rudiju, profesor Baltazar okreće se staroj kineskoj knjizi o zmajevima gdje identificira stvorenje kao 'vodenog zmaja Fu-Fu': to pokazuje da znanstvenici provode pregled literature kao početnu točku znanstvene metode. Kad sama knjiga ne pomaže, kao i svaki dobar znanstvenik, Baltazar odlučuje temeljitije istražiti stvar i koristi osobna zapažanja tijekom ekspedicije u kojoj zaranjaja u jezerce. Problemi za profesora u ovoj epizodi se nastavljaju gomilati, ali je odlučan riješiti sve te izazove, i na kraju je 'i posljednji problem genijalno riješio': izumio je 'pilulobogan' za proizvodnju pilula protiv morske bolesti obloženih vanila-šećerom koje se sviđaju čudovištu, mameći ga na površinu, na oduševljenje javnosti. 'Upornost Rudija da dokaže da je i nemoguće moguće tako je bila nagrađena', zaključuje ta epizoda.
Naučna otkrića se nekada dešavaju slučajno. Tako i u „Baltazaru“, u epizodi „Amadeusove uši“, građani, kopajući po gradu u potrazi za vodom tijekom velike suše, iskopaju raznorazne predmete uključujući ostatke dinosaura, antičke rimske kipove i novčiće - sve kasnije sačuvane u novom muzeju.
A u epizodi „Sreća u dvoje“, Baltazar svjedoči javnom poniženju saobraćajca Todora, koji se prepušta 'skrivenoj želji' da umjesto u zviždaljku zatrubi u nešto nalik na igračku, što Baltazara natjera na razmišljanje a zatim na korištenje matematike da dokaže svoju teoriju. U ovoj epizodi, i za ovaj problem, profesor ne izumije ništa nego samo smisli kako ljudi mogu ući u drugi, slobodniji i sretniji svijet u kojem su takva iracionalna uživanja dopuštena.
Profesor Baltazar počinje razmišljati o Todorovoj 'tužnoj sudbini' i, nakon nekog vremena, rečeno nam je da je profesor zaključio: 'Nepravedan je svijet u kojem se čovjek kažnjava kad želi ostvariti svoje bezazleno, sitno zadovoljstvo' te je razmišljajući 'shvatio da mora postojati takav svijet u kojem su sve male radosti dozvoljene. Računao je i dokazao da takav svijet postoji.’
Tuga i patnja drugih često su okidači za inventivnost profesora Baltazara, navodeći ga da smisli naprave kao što su 'melodicept', glazbeni sobni bicikl koji pomaže policajcu da smršavi, i 'čudnu i divnu vatrogasnu opremu' koja pomoža nespretnim lokalnim vatrogascima da sigurno i sretno obavljaju svoj posao.
Baltazar se bavi matematikom i kako bi demonstrirao svoj rad o 'korištenju magle u mirnodobske svrhe' u Londonu, gdje vidimo zanimljiv izračun na ploči iza njega. Dakle, crtić nam jasno ukazuje na važnost matematike za nauku i rješavanje društvenih problema.
Neki od Baltazarovih radova moguće spadaju u društvene ili humanističke nauke, predmete koji često moraju dokazivati  svoju važnost u današnjem svijetu u kojem dominira potraga za ekonomskim profitom od nauke i tehnoloških inovacija.
U jednoj epizodi, primjerice, on izmišlja dobru volju kako bi riješio problem nasilnika koji su se obrušili na njegov grad. U drugoj, njegov prskač za smijeh - leteći raspršivač sreće - oslobađa grad od crnog oblaka zlobe koji je tjerao ljude na svađu. Ponekad Baltazar samo sasluša probleme ljudi i ponudi nekoliko riječi savjeta, kao neki mudrac. Primjerice, sugrađaninu Martinu poklanja knjigu o tome kako postati uspješan, koja ima prazne stranice koje Martin ispunjava pričom o vlastitom uspjehu koji ga onda motivira za daljni uspjeh.
U nekim epizodama njegovi su izumi tu iz čiste potrage za ljepotom ili srećom, kao u slučaju njegovog proizvođača duginih boja koji je izumio za gradski 'festival ljepote'. To je dakle inovacija radi umjetnosti, a ne radi naučnih raloga ili tehnoloških potreba.

Utopija i nauka kao besplatno javno dobro

Većina Baltazarovih izuma je tu da pomogne ljudima (ili čak životinjama i svemircima). Često dobrovoljno pomaže, a ako ga itko zamoli za pomoć, nikada ne odbija. Kao dobar humanist i socijalist, on ne traži nikakvu naknadu za svoja otkrića, a plodove svog rada besplatno dijeli kako bi svačiji život bio ugodniji.
Možda je zato i postao tako poznat u svom svijetu: proslavu njegovog rođendana je prenosila svjetska televizija; dobiva pozive da drži govore u inozemstvu; a svi njegovi sugrađani znaju da samo on može riješiti najteže probleme. A možda je i upravo ta poveznica sa običnim čovjekom razlog zašto je nauka cijenjena u Baltazargradu - a ne kao u pravom svijetu, gdje mnogi danas odbacuju nauku i dosta im je stručnjaka za koje smatraju da rade za elitu a ne za narod.
Njegovi izumi sežu od jednostavnih popravaka objekata, preko nemogućih naprava (kao što je njegov perpetuum mobile) sve do ezoteričnih koncepata - kao što je već spomēnuta dobra volja.
Ponekad, Baltazarovi izumi samo poboljšavaju postojeće stvari, kao kada modernizira obrtničku radionicu opremajući je sa robotskim sustavom, koji onda dopušta obrtnicima da ležernije rade i više odmaraju. To je utopijska ideja da će nas tehnologija osloboditi rada.
Ova se tema ponavlja i drugdje, na primjer kada njegov stroj za izradu kockica leda za polarne medvjede omogućuje čuvaru zoološkog vrta Ivanu da odrijema na poslu; stroj se je pokazao 'vrlo korisnim' i medvjedima i Ivanu, čujemo u naraciji. Nova tehnologija ovdje oslobađa ljude, dajući im više slobodnog vremena za uživanje, umjesto da dovodi do njihovih otkaza i stvaranja većeg profita za firme.
Njegovi izumi se daju besplatno i ne čine izumitelja bogatim, što možda odražava socijalističku politiku vremena kada je Baltazar stvaran. Ovaj aspekt serije primijetili su i drugi. Primjerice, Paul W. Morton u svom doktorskom radu na Sveučilištu Washington u 2018. o studiju “Zagreb Film” kaže: “Humanistički socijalizam definirao je filozofije Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Sukladno tome, animatori Zagrebačke škole nisu težili tehnologizaciji čovjeka, nego humanizaciji tehnologije.”
Npr. profesorov leteći mlin dostavlja besplatne perece po gradu, a 'istresivač vode iz uha' izumljen da pomogne lokalnom meteorologu kasnije postaje besplatna 'prava atrakcija' na lokalnoj plaži. Slično tome, jedan njegov stroj proizvodi besplatne perike za svemirce, a 'štricikl' radi besplatne pulovere s osam rukava za hobotnice. Njegov divovski pročišćivač zraka pretvara zagađenje u besplatno gorivo za upaljače, dok njegova divovska vjetrenjača pumpa poplavnu vodu i pohranjuje je u prijenosnom obliku konzerviranih oblaka koje ljudi onda mogu besplatno koristiti da se rashlade ili zalijevaju svoje biljke.

Ponekad Baltazarovi izumi pomažu u održavanju javnih usluga u teškim vremenima, kao što je slučaj pingvina Axela, kada profesor izrađuje klizaljke kako bi pingvin mogao brzo dostaviti poštu zimi dok je poštar bolestan.
Profesor je također čovjek iz naroda te se ne boji zaprljati ruke. U epizodi “Duga Profesora Baltazara” koristi se odvijačem i čekićem kako bi prenamijenio jednu od svojih naprava. To se događa i u epizodi “Hik!”, kada on ne samo da proizvede mali vijak potreban za popravak konobarovog auta već ga i sam ugradi. Inovacija se, dakle, ne odnosi samo na otmjene strojeve: često je potrebno zavrnuti rukave i prionuti na posao kako bi neka stvar proradila. 
Nije da Baltazarove naprave nisu mogle zaraditi dobru lovu; one ponekad postaju svjetski hitovi. Njegove 'najčvršće naramenice na svijetu', izumljene kako bi pomogle držati hlače njegovog prijatelja Horacija, postale su senzacija za bungee jumping, kao i osebujni cvjetni dizajn slikara Lea koji nastaje uz profesorovu pomoć. Međutim, ne vidimo nikakve dokaze o bogatstvu koje je proizašlo iz takvih popularnih hitova, što bi Baltazara sigurno učinilo milijunašem u kapitalističkom društvu. Poduzetništvo je dakle ovdje prikazano kao nešto što se radi za javno dobro, da usreći ljude, a ne da se zaradi.

Suptilni antikapitalizam

U crtiću ponekad gledamo i kritiku kapitalizma. Tako neka Baltazarova postignuća premašuju ona koja se vide u kapitalističkim zemljama. Npr. on je izumio vjetrenjaču veću od onih u Nizozemskoj, a njegovom panoramskom kotaču, kažu nam, pozavidjeli su čak i Bečani.

Uz socijalističke ideje utopijskog društva i nauke za javno dobro, ovaj crtić sadrži i neke antikapitalističke poruke. Npr. u jednoj epizodi, bogati financijer i njegovo bogatstvo remete sklad među ljudima, dovodeći ih do sukoba oko novca.
U drugom primjeru, Baltazar savjetuje superbogatog proizvođača jabuka koji je pao u depresiju.  Taj bogataš je bio beskućnik prije nego što se obogatio pa mu Baltazar savjetuje da ponovno otkrije jednostavan život odlaskom na pusti otok. Čovjek posluša njegov savjet, i zaista biva opet sretan. Ali onda pokrene posao s bananama na otoku, završivši ponovno prezaposlen i depresivan. Potraga za profitom nije jednaka potraga za srećom u Baltazarovom svijetu.
A u posljednjoj epizodi originalne serije, ispušni plinovi prometa stvaraju doslovno, personificirano, čudovište zagađenja u gradu. Baltazar tada izumi filtar za pročišćavanje zraka, a zatim rado daje svoje nacrte bogatom poslovnom čovjeku da ga masovno proizvodi - ali ta masovna proizvodnja u tvornicama zatim zagađuje zrak, ponovno stvarajući početni problem!
Ovo možda dobro sažima odnos serije prema inovacijama, suprotstavljajući genij naučnika-izumitelja i javnu službu širim društveno-političkim sustavima koji te izume ne iskorištavaju uvijek na javno dobro.

Važnost neuspjeha za uspjeh

Profesoru ne ide uvijek sve glatko. Uobičajeno mišljenje među obožavateljima serije je da on brzo rješava i najteže probleme, ali u mnogim epizodama vidimo kako se muči u pronalaženju rješenja.
Njegovo razmišljanje zapne kad propusti doručak. Ponekad zaboravlja stvari i zbuni se kad se suoči s nekim izazovima. Ne zna uvijek odmah odgovor na sve, a povremeno napravi grešku u izračunu. Njegova nepogrešiva ​​metoda ipak nekad griješi i u jednoj epizodi, rečeno nam je, Profesor Baltazar nije uspio kad njegov izum završi s neželjenim posljedicama: 'Čini se da nešto nije u redu. Bit će da je pogreška u računu, razmišljao je profesor'. Eksperimenti se gase u oblačiću dima ili eksplodiraju - a ponekad mu i unište kuću i njega hospitaliziraju.

U epizodi “Zvonko sa zvonika”, kada je ružno vrijeme tri dana zaredom pogodilo grad i učinilo ljude potpuno nesretnima, 'Profesor Baltazar razmišljao je kako da pomogne, ali i on je bio savladan', rečeno nam je, dok vidimo da mu je kuća poplavljena. Kad ode provjeriti kakvo je vrijeme sa svoje zvjezdarnice na krovu, pogodi ga grom i na trenutak se čini da je mrtav, ali se ipak kasnije nekako oporavi.
A u epizodi “Vatrogasna priča”, on zaboravi kolač u pećnici, što aktivira požarni alarm i igrom okolnosti uzrokuje da dva vatrogasca, Polijga i Zalijga, izgube posao. 'Profesor Balthazar je bio potpuno zaboravio kolač u peći', kaže nam naracija, i vidimo ga kako drijema u svom vrtu dok ne dođu vatrogasci. Vatrogasci pak bivaju otpušteni jer su bili nespretni i nisu ugasili vatru, pa je tako Baltazarova neopreznost uzrokovala njihovu nevolju.
Takvi primjeri ukazuju na to da su i naučnici samo ljudi, te na njihovu pogrešivu prirodu i poteškoće koje prate poces znanstvenih otkrića i tehnološkog razvoja, kao i potencijalne nenamjerne nuspojave tehnologije. Sve ovo također pokazuje kompleksnost profesora Baltazara: on nije samo uspješan izumitelj nego je njegov rad i danas relevantan za znanost i inovacije.
Nadalje, iako je on uglavnom racionalan i oslanja se na racionalno razmišljanje, matematiku, knjige i laboratorije za rješavanje problema, njegov svijet također je naseljen vanzemaljcima, duhovima, mađioničarima, zmajem nalik na Nessie i životinjama koje govore. Dakle to su fenomeni koji su pseudonaučne prirode, na rubu - ili čak i preko ruba - nauke.  
I dok su kreatori serije s pravom slavljeni zbog svoje domišljatosti, ponekad su i pogriješili u znanstvenim činjenicama. Na primjer, vidimo dinosaure kako žive zajedno s ljudima u kamenom dobu, a pingvine ponekad vidimo na Sjevernom polu. Poput lika Baltazara kojeg su stvorili, i oni su samo ljudi.

Mićo Tatalović

Kompletni tekstove sa slikama i prilozima potražite u magazinu
"PLANETA" - štampano izdanje ili u ON LINE prodaji Elektronskog izdanja
"Novinarnica"