Teorija struna / Dr Mihailo Čubrović, viši naučni saradnik Centra za izučavanje kompleksnih sistema Instituta za fiziku u Beogradu, o teoriji struna u modernoj fizici
Jedno podsećanje na početku ovog teksta, u vezi sa temom о kojoj je reč, vredno je pomena.
U svetu poznati holandski teorijski fizičar Jan Zanen (Zaanen), sa Univerziteta u Lajdenu, održao je na
Institutu za fiziku u Beogradu, oktobra 2017, predavanje o vezama teorije struna sa vrlo primenljivom
fizikom kondenzovanog stanja, s posebnim akcentom na značaju otkrića viskotemperaturne superprovodnosti.
Pamtimo i pohvalu prof. Zanena da “Institut za fiziku igra u Premijer ligi svetske nauke”, te da je
“dobro organizovano mesto sa istorijskim vezama”. Slučajnost ili ne, tačno osam godina kasnije,
dr Mihailo Čubrović, doktorand i saradnik prof. Zanena, iz Centra za izučavanje kompleksnih sistema
Instituta za fiziku, govori o teoriji struna kao jednoj o najapstraktnijih teorija u modernoj fizici,
skupu svih fizičkih teorija, koja je potragu za Teorijom svega (Theory of Evrything), koja bi objedinila
sve fundamentalne interakcije, učinila uzbudljivijom i privlačnijom.
Već duže od decenije, CRISPR tehnologiju naučnici koriste za precizno „uređivanje“
gena živih organizama kako bi se, između ostalog, ispravile mutacije koje su uzrok brojnih naslednih oboljenja.
Početkom godine, po prvi put je dizajnirana i potpuno personalizovana genska terapija
Današnja fizika objašnjava svet čestica na atomskom i subatomskom nivou i pomoću Opšte teorije relativnosti Alberta Ajnštajna,
koja opisuje gravitaciju kao zakrivljenost prostora-vremena i objašnjava ponašanje velikih objekata kao što su planete, zvezde,
galaksije, crne rupe... Problem nastaje pri pokušaju da se ove dve teorije istovremeno primene da bi objasnile ekstremne uslove,
kao što su uslovi unutar crnih rupa ili u vreme Velikog praska. Tada dolazi do matematičkih nedoslednosti koje ukazuju na to da
je neka fundamentalna komponenta u modelu pogrešna ili nepotpuna. Da bi se to prevazišlo, pokušano je da se te dve teorije
objedine pomoću Teorije struna. Umesto da je sve što postoji u svemiru napravljeno od čestica, odnosno tačkica,
Teorija struna pretpostavlja da su osnovni gradivni blokovi u svemiru - sićušne jednodimenzionalne linije, odnosno strune.
Više kompanija i državnih činilaca eksperimentiše sa izmeštanjem data centara u svemir, što rešava problem rastućih energetskih potreba njihove serverske infastrukture usred pokretanja usluga generativne veštačke inteligencije. Međutim, tolika količina nove opreme u Zemljinoj orbiti mogla bi dodatno pogoršati njenu prenatrpanost.
Idejni koncept generacijskog međuzvezdanog broda Chrysalis, koji bi ljudsku posadu mogao odvesti do potencijalno naseljive i nama najbliže egzoplanete Proksima Kentauri b, tokom putovanja dugog oko 400 godina, osvojio je prvo mesto na takmičenju u dizajnu u okviru „Projekta Hiperion“.
“Ovo je više simbolički uspeh jer fizički je teško pa i nemoguće transmutovati elemente. Ali važna je poruka da znanje a ne čarolija menja stvari, menja svet”, kaže prof. dr Petar Adžić, dugogodišnji saradnik CERN-a i naučni predstavnik Srbije u Savеtu CЕRN-a. Kako su fizičari CERN-a iz atoma olova došli do atoma zlata? Šta ovaj javnosti intrigantan događaj znači u globalnom smislu i šta stvarno znači fizičarima?
Katarina Bogičević, Vesna Bosanac, Vladica Božić, Milan Gnjatović, Ibrahim Hadžić,
Ilijana Jakšić, Ilja Slani, Vladimir Jelenković,
Gordana Jovanović, Oliver Klajn, Sana Knežević, Ivan Kremer, Dragan Lazarević,
Dubravka Marić, Borka Marinković, Vladimir Milojević, Maja Miljević-Đajić,
Draženko Nenadić, Ana Paunović, Barbara Radulović, Zorana Stanić, Sanja Stanković,
Miomir Tomić, Gordana Tomljenović, Ljubiša Topisirović, Zoran Šević
Dostupno na digitalnom formatu
www.novinarnica.net
Direktor: Milan Knežević
Glavni i odgovorni urednik: Aleksandar Gaon
Pomoćnik glavnog urednika: Miloslav Rajković
Likovno-grafički urednik: Studio Platinum, Beograd
Fotografije: Mileta Mirčetić
Naslovna strana: Marija Miljković
Internet, Instagram i Facebook page: Marija Miljković