MAGAZIN ZA NAUKU, ISTRAŽIVANJA I OTKRIĆA
»  MENI 
 Home
 Redakcija
 Linkovi
 Kontakt
 
» BROJ 56
Godina X
Mart - April 2013.
»  IZBOR IZ BROJEVA
Br. 65
Sept. 2014g
Br. 66
Nov. 2014g
Br. 63
Maj. 2014g
Br. 64
Jul. 2014g
Br. 61
Jan. 2014g
Br. 62
Mart. 2014g
Br. 59
Sept. 2013g
Br. 60
Nov. 2013g
Br. 57
Maj. 2013g
Br. 58
Juli. 2013g
Br. 55
Jan. 2013g
Br. 56
Mart. 2013g
Br. 53
Sept. 2012g
Br. 54
Nov. 2012g
Br. 51
Maj 2012g
Br. 52
Juli 2012g
Br. 49
Jan 2012g
Br. 50
Mart 2012g
Br. 47
Juli 2011g
Br. 48
Oktobar 2011g
Br. 45
Mart 2011g
Br. 46
Maj 2011g
Br. 43
Nov. 2010g
Br. 44
Jan 2011g
Br. 41
Jul 2010g
Br. 42
Sept. 2010g
Br. 39
Mart 2010g
Br. 40
Maj 2010g.
Br. 37
Nov. 2009g.
Br.38
Januar 2010g
Br. 35
Jul.2009g
Br. 36
Sept.2009g
Br. 33
Mart. 2009g.
Br. 34
Maj 2009g.
Br. 31
Nov. 2008g.
Br. 32
Jan 2009g.
Br. 29
Jun 2008g.
Br. 30
Avgust 2008g.
Br. 27
Januar 2008g
Br. 28
Mart 2008g.
Br. 25
Avgust 2007
Br. 26
Nov. 2007
Br. 23
Mart 2007.
Br. 24
Jun 2007
Br. 21
Nov. 2006.
Br. 22
Januar 2007.
Br. 19
Jul 2006.
Br. 20
Sept. 2006.
Br. 17
Mart 2006.
Br. 18
Maj 2006.
Br 15.
Oktobar 2005.
Br. 16
Januar 2006.
Br 13
April 2005g
Br. 14
Jun 2005g
Br. 11
Okt. 2004.
Br. 12
Dec. 2004.
Br 10
Br. 9
Avg 2004.
Br. 10
Sept. 2004.
Br. 7
April 2004.
Br. 8
Jun 2004.
Br. 5
Dec. 2003.
Br. 6
Feb. 2004.
Br. 3
Okt. 2003.
Br. 4
Nov. 2003.
Br. 1
Jun 2003.
Br. 2
Sept. 2003.
» Glavni naslovi

KLIMA, KALENDAR

 

Pripremio:
Miloš Rastović
saradnik “Srbobrana”, Pitsburg

Po tragu Milutina Milankovića

Putnik kroz vreme i prostor

Pitanje šta prouzrokuje klimatske promene na Zemlji od ledenog doba do danas ostaje jedna od najvećih zagonetki u istoriji geologije. Piter Hjubers, profesor geologije na Harvard univerzitetu, SAD, testirao je mnoge hipoteze o uzrocima klimatskih promena, ali jednu hipotezu potvrdio je kao ispravnu: spore promene u Zemljinoj orbiti kroz istoriju pomogle su da se odredi kada se dogodila deglacijacija (topljenje velikih ledenih površina), pre više miliona godina.

Milutin MilankovicProfesor Hjubers smatra da se sa više od 99 % pouzdanosti može potvrditi da su interakcija između periodične promene nagiba Zemljine elipsaste putanje i precesije (promena položaja Zemljine ose) faktori koji doprinose deglacijaciji. On je testirao povezanost Zemljine orbitalne putanje i deglacijacije eksperimentom: izradio je ledene krugove izlažući ih veštački izazvanoj buci i nepogodama kao u stvarnim geološkim uslovima. Rezultat eksperimenta je da je zračenje za vreme leta na severnoj Zemljinoj hemisferi povećano za 10 w/m2. Ukoliko ima snega na severnoj Zemljinoj hemisferi, on podleže topljenju. Do istog zaključka došao je i srpski geofizičar Milutin Milanković u prvoj polovini 20. veka. Hjubers je prvi testirao povezanost Zemljine orbitalne putanje i deglacijacije, a Milutin Milanković je bio prvi koji je lansirao i matematički dokazao ovu hipotezu.

Tri faktora ciklične varijacije

Milutin Milanković, srpski inženjer, geofizičar, klimatolog i matematičar, poznat je po najznačajnijoj teoriji o ledenom dobu u istoriji nauke. Njegova teorija je zasnovana na kretanju Zemlje po svojoj putanji i predviđanju dugotrajnih promena klime u budućnosti. Po Milankovićevoj teoriji, dominantan faktor u kretanju Zemlje oko Sunca je ciklična varijacija (promena) i interakcija između Zemlje i Sunca. Postoje tri osnovna faktora ciklične varijacije:

1. Ekscentrična putanja Zemlje - promena ciklične putanje Zemlje u eliptičnu putanju u periodu od 105.000 godina,

2. Promena ugla ili nagiba Zemljine orbite u periodu od 41.000 godina, i

3. Precesija - promena položaja Zemljine ose u periodu od 23.000 godina.

Milanković tvrdi da ova tri faktora ciklične varijacije imaju uticaj na dugotrajne promene klime na Zemlji uključujući nastajanje i nestajanje ledenog doba. Ova teorija je danas poznata kao Milankovićevi ciklusi ili Milankovićeva teorija. Američka Nacionalna aeronautička i svemirska administracija (NASA) svrstala je Milutina Milankovića među 15 najznačajnijih naučnika u istoriji nauke.

 Uhapšen u Dalju

Milutin Milanković je rođen 28. maja 1879. godine u Dalju (oblast Baranja) koji je bio pod Austro-Ugarskom. U autobiografskoj knjizi Uspomene, doživljaji, saznanja, on opisuje svoje poreklo na sledeći način:

„Milankovi potomci, koji se po njemu nazvaše Milankovićima, živeli su u Dalju dva i po veka. Svojim sposobnostima i težnjom ka višem popeše se u rang intelektualaca i fakultetlija već svojim trećim kolenom, mojim pradedom Todorom, koji je svršio pravne nauke, a školovao je i svoje sinove.“

Rodna kuća Milutina Milankovića
Rodna kuća Milutina Milankovića

Milutinov otac Milan je bio trgovac, zemljoposednik i lokalni političar koji je umro kada je Milutin imao šest godina. Milutinova majka Jelisaveta i ujak Vasa Maučević podizali su šestoro dece od kojih je troje umrlo od tuberkoloze u ranoj mladosti. Zbog veoma osetljivog zdravlja, Milutin Milanković nije pohađao redovnu osnovnu školu već je obrazovanje stekao od privatnih učitelja, prijatelja i rođaka i dede Uroša koji je bio filozof. Nakon završene srednje škole u Osijeku, Milanković je otišao da studira tehničke nauke na Tehnološkom univerzitetu u Beču. Doktorat tehničkih nauka je stekao 1904. godine. Radeći kao inženjer u Beču, registrovao je šest patenata i projektovao brojne mostove, akvadukte i hidrocentrale u Austro-Ugarskoj.

Uprkos veoma uspešnoj karijeri, Milanković je 1909. godine napravio odlučujući preokret: prihvatio je ponudu poznatih srpskih naučnika Jovana Cvijića, Mihaila Petrovića i Bogdana Gavrilovića da bude profesor racionalne mehanike, mehanike nebeskih tela i teorijske fizike na Katedri za primenjenu matematiku Beogradskog univerziteta. Nastavljajući da projektuje mostove i druge građevine u Srbiji, fokusirao je svoj naučno-istraživački rad na probleme deglacijacije, Sunčevog zračenja i Zemljine temperature. Međutim, izbijanjem Prvog svetskog rata 1914. godine, Milanković je uhapšen kao srpski građanin i pritvoren u Dalju gde je bio na bračnom putovanju sa suprugom Hristinom Topuzović koja je bila operska pevačica.

Kada je Milankovićev profesor Emanuel Čuber sa Bečkog Tehnološkog univerziteta čuo da je njegov bivši student u zatvoru, hitno je intervenisao tako da je Milanković poslat u kamp u Budimpeštu gde je dosta vremena provodio u biblioteci. Posle Prvog svetskog rata, Milanković se vraća u Beograd i nastavlja da radi kao profesor na Beogradskom univerzitetu do penzionisanja 1955. godine.

Najtačniji kalendar u istoriji

Na Vaseljenskom saboru pravoslavnih crkava u Carigradu, 1923. godine, Milanković je predložio reviziju starog Julijanskog i Gregorijanskog kalendara, što je prihvaćeno. Milanković smatra da, umesto 225 prestupnih godina u Julijanskom kalendaru, treba da bude 218 prestupnih godina u narednih 900 godina. To znači da 7 godina neće biti prestupne. Stari Julijanski kalendar, svakih 128 godina, kasni jedan dan. Takođe, Gregorijanski kalendar nije precizan jer će za 3.300 godina kasniti 1 dan. Prema Milankoviću, prestupne godine moraju biti deljive sa 4 bez ostatka, dok ostale mogu biti prestupne ako broj njihovih vekova podeljen sa 10, daje ostatak 2 ili 6. Milankovićeva godina ima 365,24222 dana, što je veoma blizu tropskoj godini od 365,24219 dana. Razlika između Milankovićevog i tropskog kalendara je samo dve sekunde po jednoj godini. Ili radije, u narednih 43.200 godina, razlika će biti samo 1 dan. Iz tog razloga, Milankovićev kalendar je najprecizniji u ljudskoj istoriji. Na žalost, ovaj kalendar nije nikad u potpunosti primenjen.

Na početku Drugog svetskog rata, 1941. godine, Milanković je imao 63 godine. Te godine objavio je svoje najznačajnije delo Kanon osunčavanja Zemlje i njegova primena na problem ledenih doba . U toj knjizi, Milanković je objasnio svoju teoriju o uzroku klimatskih promena, odnosu Sunčevog zračenja i atmosfere i ledenog doba. Prema Milankoviću, u narednih 105.000 godina Zemljina putanja oko Sunca će se promeniti od kružnog ka eliptičnom kretanju, i obrnuto. Kada je Zemljina putanja oko Sunca više eliptičnog oblika, veća je udaljenost između Zemlje i Sunca. Sledstveno tome, perihel (najbliža tačka Suncu) postaje toplija od afela (najudaljenija tačka od Sunca). Takođe, manji ugao Zemljine ose znači manju razliku između godišnjih doba. Nasuprot tome, veći ugao Zemljine ose znači toplija leta i hladnije zime.

Milankovićeva Teorija je bilo zanemarena više od 50 godina. Tek 1976. Hejs, Imbri i Šeklton su objavili naučni rad u žurnalu Nauka (Science) kojim su dokazali da Milankovićeva Teorija korespondira sa periodima klimatskih promena. Kao rezultat njihovog rada, Nacionalni istraživački savet Američke akademije nauka potvrdio je Milankovićevu teoriju 1982. godine.

Kad uloviš krupnu ribu…

Za vreme Drugog svetskog rata Milanković je objavio autobiografsku knjigu Uspomene, doživljaji, saznanja koja nikada nije prevedena na engleski jezik. Takođe, objavio je brojne popularne knjige iz istorije nauke među kojima su najpoznatije: Kroz vasionu i vekove , Kroz carstvo nauka i Istorija astronomske nauke . O svom radu i teoriji Milanković piše:

„Kad  jednom uloviš krupnu ribu, sitnije ti više nisu zanimljive. Radio sam 25 godina na svojoj teoriji osunčavanja i sada, kada je završena, ostao sam bez posla. Isuviše sam star da počnem rad na novoj teoriji, a teorije veličine kao ova koju sam završio naprosto ne rastu na drveću.“

„Kao što munja u tamnoj noći obasja putniku ceo horizont pred njim, tako se takvom munjom u mozgu genijalnog čoveka otvaraju u nauci novi vidici i otkrivaju nove oblasti nauke.“

„Moja teorija je uhvatila dubok koren u nauci; njome će se služiti buduća pokoljenja. Zato, radeći na njenoj bibliografiji, izgledam sam sebi kao mačka koja, trčeći u krug, vija svoj vlastiti rep a ne može da ga uhvati.“

 „Sada sedim možda poslednji put u paviljonu svoga vrta i pišem ove redove...Imetak može imati različite oblike, pa ne mora uvek biti materijalan, nego sme da bude i duhovan. Ako dozvolite i taj njegov oblik, onda i kao beskućnik neću biti sirotinja.“

Navod obaveštajne službe

Posle Drugog svetskog rata, Milankovićev sin jedinac Vasko iselio se u Australiju, a Milutin i njegova supruga Hristina odlučili su da ostanu u Jugoslaviji. Jugoslovenska obaveštajna služba je dala karakteristike Milankovića (1. jul 1950): „...Vrlo je star (Milutin Milanković) i o nekom njegovom ličnom razvoju nema ni govora. Doduše, on je dobar pedagog, ali predavanja jedva otaljava. Po političkoj orijentaciji pripada poznatoj matematičkoj kliki... Marksizam-lenjinizam uopšte ne poznaje niti pokazuje ikakav interes. Smatramo da je naš politički neprijatelj i da će takav umreti. Može se iskoristiti kao nastavnik i naučnik.“

Milutin Milanković je bio član SANU, Jugoslovenske akademije nauka i umetnosti i Nemačke akademije prirodnjaka „Leopoldine“ u Haleu. Takođe, bio je član mnogih društava i organizacija u Jugoslaviji i inostranstvu. Međunarodna astronomska asocijacija nazvala je jedan krater na Mesecu njegovim imenom 1970. godine, jedan krater na Marsu 1973. godine i jedan asteroid koji je otkriven 1936. godine (asteroid “1605 Milanković”). Evropsko geofizičko društvo je ustanovilo medalju Milutin Milanković za doprinos na polju klimatologije 1993. godine.

Milutin Milanković je umro 12. decembra 1958. godine u Beogradu, a sahranjen je po njegovoj želji u rodnom Dalju. Njegova kuća u Dalju je danas Kulturni i naučni centar „Milutin Milanković.“ Ovaj centar ima za cilj promociju Milankovićevog naučnog dela i nauke i kulture uopšte.

 Miloš Rastović
saradnik “Srbobrana”, Pitsburg


 

Kompletni tekstove sa slikama i prilozima potražite u magazinu
"PLANETA" - štampano izdanje ili u ON LINE prodaji Elektronskog izdanja

 

 

 

  back   top
» Pretraži SAJT  

powered by FreeFind

»  Korisno 
Bookmark This Page
E-mail This Page
Printer Versie
Print This Page
Site map

» Pratite nas  
Pratite nas na Facebook-u Pratite nas na Twitter - u  
»  Prijatelji Planete
»   ON LINE PRODAJA

6 digitalnih izdanja:
5,40 EUR/540,00 RSD
Uštedite čitajući digitalna izdanja 50%

Samo ovo izdanje:
1,44 EUR/144,00 RSD
Uštedite čitajući digitalno izdanje 20%

www.novinarnica.netfree counters


Prelistajte besplatno primerak
Planeta Br 48


» BROJ 56 naslovna
Mart - April 2013.

 

 

Magazin za nauku, kulturu, istraživanja i otkrića
Copyright © 2003 -2014. PLANETA